OBAVIJEST

UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
Ul. M. Hevaija uskufija br. 7.
T U Z L A


O B J A V L J U J E



Kandidat Almira Smajić, bachelor prava, javno će braniti završni magistarski rad, pod naslovom

 

„Ugovorna odgovornost za naknadu štete sa osvrtom na uporedno zakonodavstvo“,

 

dana 12. 06. 2017. godine u 14,30 sati na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli, pred Komisijom u sastavu:



1.Dr sc. Mirela Čokić, doc. – predsjednik,
Uža naučna oblast Građansko – pravna
Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli
2.Dr sc. Anita Petrović, doc. –mentor i član,
Uža naučna oblast Građansko – pravna
Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli
3.Dr sc. Hamid Mutapčić, doc. – član,
Uža naučna oblast Građansko – pravna
Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli



Završni magistarski rad može se pogledati u Sekretarijatu fakulteta radnim danom od 10,oo do 14,oo sati.
Pristup javnosti je slobodan.


REZIME RADA

Za ugovorne strane, zaključen ugovor predstavlja zakon te je potrebno da se ispune sve obaveze koje proizilaze iz datih saglasnosti volja. Iz toga proizilazi vrlo jednostavno pitanje a to je šta ukoliko jedna od ugovornih strana ne ispuni obavezu u svemu kako ona glasi ili je ne ispuni nikako?  Zadatak ovog rada jeste upravo da prikaže institut ugovorne odgovornosti za naknadu štete primjenom uporedno – pravnog metoda pozitivnog bosanskohercegovačkog prava i prava susjednih zemalja te evropskih država.
Analiza instituta ugovorne odgovornosti započinje kratkim osvrtom na nastanak štete kao polazne osnove za bilo koju vrstu odgovornosti, te se poseban aspekat rada posvećuje odnosu ugovorne i vanugovorne odgovornosti za štetu. Razlog tome jeste što institut ugovorne odgovornosti nije predmet velikog interesovanja pravnih stručnjaka kao što je to institut vanugovorne odgovornosti. Također, posebna pažnja u radu je posvećena i krivici kao jednoj od najznačajnijih pretpostavki ugovorne odgovornosti.
Glavni dio ovog rada posvećen je upravo analizi pozitivno pravnih odredaba ugovorne odgovornosti, adekvatnosti regulisanja ovog instutita u važećoj legislativi te načinima povrede same ugovorne obaveze. Poseban akcenat u radu je stavljen na priznavanje prava na naknadu nematerijalne štete prilikom povrede ugovorne obaveze. Pri tome su analizirane odredbe Zakona o obligacionim odnosima i zakona nekih drugih zemalja te ponuđena idejna rješenja i opravdanost uvođenja ovog instituta naknade štete u pozitivno zakonodavstvo te na taj način usklađivanja naše legislative sa pravom evropskih država.
Posebno poglavlja ovog rada su posvećena egzoneracionim klauzulama te prijedlozima usklađivanju važeće legislative sa rješenjima sadržanim u Lando načelima i Nacrtu zajedničkog referentnog okvira.
Ključne riječi: ugovorna odgovornost, povreda obaveze, neispunjenje obaveze, zakašnjenje u ispunjenju, egzoneracione klauzule, nematerijalna šteta, DCFR, Lando načela.