OBAVIJEST

UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET
Tuzla, 25.01.2017. godine

 



Na osnovu člana 18. Pravilnika o završnom magistarskom radu na II ciklusu studija Univerziteta u Tuzli, Sekretarijat Univerziteta




O B J A V L J U J E



Enisa Selimović, bachelor prava, javno će braniti  završni magistarski rad, pod naslovom:


„Kolizione norme za određivanje visine izdržavanja djeteta u pravu Bosne i Hercegovine i Evropske unije“,


u petak  23.02.2017. godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli,  sa početkom u 13,00 sati
pred Komisijom u sastavu:
   



1. Dr.sc. Boris Krešić, docent, predsjednik,
uža naučna oblast „Građansko - pravna“,
Pravni  fakultet  Univerziteta u Tuzli;
2. Dr.sc. Jasmina Alihodžić, docent, mentor i član,
uža naučna oblast „Građansko - pravna“,
Pravni  fakultet  Univerziteta u Tuzli;
3. Dr.sc. Hajro Kofrc, vanredni profesor, član,
uža naučna oblast „Građansko - pravna“,
Pravni  fakultet  Univerziteta u Tuzli.



Za zamjenika jednog člana Komisije iz člana 1. ove Odluke imenuje se dr.sc. Hamid Mutapčić, docent, uža naučna oblast „Građansko - pravna” Pravni fakultet Univerziteta u Tuzli.
 

Pristup javnosti je slobodan.
Završni magistarski rad se može pogledati u Sekretarijatu Pravnog fakulteta Univerziteta u Tuzli, radnim danom od 8,00 do 16,00 sati.




REZIME RADA



Uzimajući u obzir sve veće migracije stanovništva, sve se češće susrećemo sa slučajevima koji u sebi sadrže element inostranosti, koji su osnovna tematika međunarodnog privatnog prava. Suštinu ovog rada predstavlja analiza kolizionih normi za određivanje visine izdržavanja djeteta u pravu Bosne i Hercegovine i Evropske unije. Akcent je stavljen na izbor mjerodavnog prava prilikom određivanja visine izdržavanja djeteta, a da je pri tome zadovoljen najbolji interes djeteta, koje se tretira kao najosjetljivija jedinka u društvu i čija su osnovna prava i interesi zagarantovani kako međunarodnim dokumentima, tako i domaćim propisima. Različiti vremenski periodi su na različit način uređivali izbor mjerodavnog prava za obavezu izdržavanja djeteta sa inostranim elementom, ali kao krajnje i opšte prihvaćeno rješenje je ono koje je normirano Haškim protokolom o pravu mjerodavnom za obaveze izdržavanja (2007.), koji kao osnovnu tačku vezivanja prilikom izbora mjerodavnog prava normira princip redovnog boravišta primaoca izdržavanja, u ovom slučaju djeteta i normira autonomiju volje stranaka, kao jednu od značajnih novina u ovoj oblasti.
U kojoj mjeri spomenuto rješenje zadovoljava najbolji interes djeteta? Da li je moguće usvojiti takvo pravno rješenje koje će u svakoj spornoj situaciji ispuniti najbolji interes djeteta? Da li su moguća odstupanja od postojećih kolizionih rješenja? Na koji način je naša država uredila obavezu izdržavanja djeteta sa inostranim elementom, sa akcentom na određivanje visine izdržavanja? Koje su prednosti i slabosti pravnih rješenja koja predviđa Protokol(2007.) i naš Zakon o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima BiH? Veza autonomije volje stranaka i zadovoljenja najboljeg interesa djeteta? Sve su ovo pitanja na koja ovaj rad pokušava dati odgovor, zajedno sa prijedlozima šta se može uraditi u ovoj oblasti u cilju poboljšanja postojećih rješenja i usvajanja novih.
Ključne riječi: izdržavanje djeteta sa inostranim elementom, izbor mjerodavnog prava, Haški protokol (2007.), princip redovnog boravišta, određivanje visine izdržavanja, ZMPP, autonomija volje.